Plenarna predavanja

  Program

Trokut stvaranja znanja za kontinuirano unaprjeđivanje obrazovanja: prelaženje granica i suradnja

Glavni cilj predavanja je uspostava okvira za promišljanje potencijalne budućnosti suradnje unutar “trokuta” stvaranja znanja koji omogućuje kontinuirano unaprjeđivanje kvalitete i pravednosti obrazovanja. Trokut stvaranja znanja u obrazovanju uključuje obrazovne istraživače/znanstvenike, škole/edukatore (stručnjake u praksi) te donositelje obrazovnih politika. Predavanje će biti organizirano u tri dijela. U prvom ćemo dijelu analizirati prevladavajući način suradnje među navedenim trima dionicima da bismo identificirali ključne prepreke i izazove. Nadalje, raspravit ćemo negativne implikacije koje taj prevladavajući oblik suradnje ima za unaprjeđivanje obrazovanja. U drugom ćemo dijelu ukratko predstaviti projekt 3P (Prepoznaj, Promoviraj, Proširi – Identify, Promote, and Scale Up), prikazujući novi model suradnje među istraživačima iz područja obrazovnih znanosti, školama/edukatorima i donositeljima obrazovnih politika. Pregledom projekta 3P i njegovih rezultata istaknut ćemo njegove potencijalne koristi, kao i neke kritične izazove. U konačnici, u trećem ćemo dijelu predavanja naznačiti i raspraviti novi oblik suradnje, posebno se usmjeravajući na razvoj uloge istraživača u obrazovnim znanostima. Na taj ćemo način nastojati uspostaviti okvir za daljnje promišljanje prednosti i nedostataka toga novog oblika suradnje.

Kratki životopis

Aleksandar Baucal redovni je profesor razvojne psihologije i psihologije obrazovanja na Sveučilištu u Beogradu i gostujući profesor na Sveučilištu u Tartuu, Estonija. Od 2023. godine je i izabrani član organizacije International Academy of Education (IEA). Bio je aktivno uključen kao stručnjak i savjetnik za obrazovnu politiku u brojnim projektima usmjerenim na unaprjeđenje relevantnosti, kvalitete i pravednosti obrazovanja. Snažan je zagovornik prava na kvalitetno obrazovanje djece iz ranjivih skupina. Na njegov je rad, kako znanstveni, tako i socijalni, dubinski utjecao socio-kulturni teorijski pristup cjeloživotnom učenju i razvoju.

U svojim se istraživanjima prvenstveno bavi dvama glavnim područjima. Unutar prvoga područja ispituje kako bi pojedinci mogli (su)stvarati nova znanja, vještine, stavove, vrijednosti i identitete suradnjom s različitim drugim akterima, te kako suradnja i socio-kulturni kontekst neprekidno (su)stvaraju jedno drugo. U drugom je području svoga istraživanja usmjeren na poticanje produktivnih suradnji među praktičarima, donositeljima politika i istraživačima unutar obrazovnog sektora. Istražuje načine na koje takva suradnja unutar “trokuta stvaranja znanja” može značajno unaprijediti relevantnost, kvalitetu i pravednost obrazovanja. Baucal je u svojim istraživanjima prikazao različite učinkovite strategije integriranja kvantitativnih i kvalitativnih metoda na smislen i svrsishodan način.

A. Baucal također sudjeluje u radu nekoliko profesionalnih udruženja (ECER, EARLI, Društvo istraživača u obrazovanju u Srbiji, Jean Piaget Society i Društvo psihologa Srbije). Bio je predsjednik Društva psihologa Srbije, koordinator SIG 10 udruženja EARLI, te član Odbora direktora društva Jean Piaget Society. Objavio je 74 znanstvena članka, 22 monografije i istraživačka izvještaja, 24 poglavlja, te je imao više od 150 konferencijskih izlaganja. Bio je pozvani plenarni predavač na 8 međunarodnih i nacionalnih konferencija.

https://scholar.google.com/citations?hl=en&user=95RyBmMAAAAJ

Kurikulum, politike i humanizam: od renesanse do današnjeg populizma

Sloboda koju država daje učiteljima mjera je vladina povjerenja.
Mogli bismo reći da se samo vlade koje imaju povjerenja u svoj odnos s građanstvom osjećaju sposobnima njegovati raznolikost u obrazovanju i slobodu kritike. Takve vlade na kreativnost i individualizam u razrednom okružju gledaju kao na rascvali vrt prepun boja. Vlade, kod kojih pak postoji nervozna tenzija naspram biračkoga tijela, raznolikost doživljavaju prvenstveno kao kaos, svojevrsnu prijetnju uspostavi kontrole.
U današnjoj Europi nepostojanost biračkih tijela i česti izazovi političkom legitimitetu intenziviraju anksioznost države. U nekim je zemljama to dovelo do standardiziranog kurikuluma s centraliziranim ovlastima nad školom i učiteljima. Jedan od modela tog pristupa ‘naredbe-i-kontrole’ (command-and-control) je Engleska, s državno sankcioniranim znanjem i službom kaznene školske inspekcije.
Europski humanizam nastao je u snažnim režimima koji su zasnovani na povjerenju – a rezultirao je onime što se svodi na ikonoklastičko – radikalno – javno obrazovanje sačinjeno od poezije i slikarstva, otvoreno dostupno i pristupačno. Iz toga se razvio europski humanizam, koji nam danas daje standarde i kriterije moralnog razvoja društva.
U ovom ćemo interaktivnom multimedijskom predavanju istražiti ograničenja i mogućnosti povratka humanističkom kurikulumu, utvrditi kako on izgleda i koje bi političke i profesionalne implikacije mogao imati te kako ga, stoga, istraživati.

Kratki životopis

Dr. Saville Kushner pridruženi je profesor na Sveučilištu Drew, SAD i profesor emeritus na Sveučilištu West of England, UK. Radio je na sveučilištima u UK i Novom Zelandu te je gostujući profesor na Sveučilištu Granada, Španjolska. Objavio je brojne radove o kurikulumu te obrazovnim istraživanjima i vrednovanju, uključujući i znatan broj knjiga i članaka. Osobno zagovara demokratsko vrednovanje, po čemu je i najpoznatiji. Između 2005. i 2007. godine Saville je bio regionalni savjetnik za UNICEF u Latinskoj Americi.

Program konferencije