Samovrednovanje škola je noviji pristup koji se, uz vanjsko vrednovanje ishoda obrazovanja, smatra najučinkovitijim mehanizmom za unapređivanje kvalitete škola u EU. Pristup je široko prihvaćen nakon pilot projekta u 15 europskih država (Bečka deklaracija, 1998) i Preporuke Europskog parlamenta i Vijeća Europe o suradnji na unapređivanju kvalitete obrazovanja u Europi (2001).

Pristup smatra da škola, koju čine svi nastavnici, učenici i roditelji, mora i može sama najbolje odgovoriti na tri ključna pitanja:

• Kakva smo mi škola?
• Kako to znamo?
• Što možemo činiti da budemo još bolji?

Da bi se odgovorilo na ova pitanja potrebno je:

• izvršiti detaljnu samoanalizu pomoću valjanih izvora informacija iz perspektive svih sudionika i korisnika,
• izvršiti samovrednovanje - uočavanje vlastitih prednosti, nedostataka i mogućnosti,
• odrediti razvojne prioritete i ciljeve.

Odgovori na ključna pitanja omogućuju:

• razradu strategija, metoda i postupaka za ostvarivanje dogovorenih kratkoročnih i dugoročnih ciljeva – definiranje školskog Razvojnog plana,
• praćenje ostvarivanja i vrednovanje provedbe i učinaka Razvojnog plana.

Ovim se pristupom pruža mogućnost školama da u skladu sa svojim specifičnim uvjetima, specifičnom unutrašnjom dinamikom i grupnom inteligencijom samostalno kreira vlastiti razvoj.

Pozitivni učinci ovog pristupa su podizanje razine autonomije i odgovornosti škola za vlastiti razvoj. Ostvarena samoregulacija značajno poboljšavaju opće školsko ozračje, osjećaj zajedništva i razinu motiviranosti svih uključenih. Osjećaj pripadnosti i organizacijsko samopoštovanje rastu, što se sve odražava na poboljšanje zadovoljstva radom nastavnika, pozitivnijim stavom prema školi učenika, kao i na zadovoljstvo školom i povećano uključivanje roditelja.