Samovrednovanje se
koristi kao integralni mehanizam za unapređivanje kvalitete
obrazovanja u gotovo svim europskim državama. Ovdje će se
prikazati samo primjeri iz nekoliko zemalja, i to:
U Austriji
je samovrednovanje škola dio šireg «Curriculum '99» koncepta.
Taj koncept pruža školama više slobode i autonomije u planiranju
i od njih traži više odgovornosti za kvalitetu obrazovanja
koju pružaju svojim učenicima. Svaka škola mora definirati
svoj 'Školski razvojni program'. Ovaj školski program služi
kao okvir za samovrednovanje. Ključna područja kvalitete koja
moraju biti pokrivena su: učenje i poučavanje, školsko/razredno
ozračje, suradnja škole s vanjskim partnerima i njeni odnosi
s javnošću, rukovođenje školom i profesionalni razvoj osoblja.
Široka rasprava na temelju početnih iskustava od 1997. godine,
ukazuje da je ovaj pristup ugrađivanja trajnog sustava za
osiguranje kvalitete učinkovit, te se ističe da se školsko
samovrednovanje mora zakonski regulirati kao obveza svih škola.
U Engleskoj
ne postoji formalna obveza škola da primjenjuju samovrednovanje.
Ova je praksa međutim široko rasprostranjena, jer Ofsted (Office
for Standards in Education) i QCA (Qualifications and Curriculum
Authority) snažno naglašavaju važnost razvojnog planiranja
u školama temeljenog na samovrednovanju. Od škola se očekuje
da kontinuirano i aktivno prate svoj rad u intervalima između
godišnjih inspekcijskih posjeta. Pračenje vlastitih učinaka,
koje implicitno uključuje samovrednovanje, je obvezno u svim
školama. Škole moraju postavljati svoje specifične godišnje
planove za poboljšanje uspjeha učenika i istovremeno moraju
pratiti ostvaruju li svoje ciljeve. Moraju imati definiranu
razvojnu strategiju koja uključuje analizu postignuća učenika,
analizu ostvarivanja ciljeva, planiranje akcija i vlastito
vrednovanje. Škole su dužne redovito publicirati rezultate
ostvarivanja svojih razvojnih inicijativa u godišnjim izvješćima
koja su prvenstveno namijenjena roditeljima.
Ključna područja inspekcijskog nadzora su kvaliteta obrazovanja
u školama; obrazovni standardi koje ostvaruju učenici; rukovođenje
školom; korištenje financijskih resursa, kao i duhovni, moralni,
socijalni i kulturni razvoj učenika.
U Nizozemskoj
također ne postoji formalan zahtjev niti obveza škola da provode
samovrednovanje, no škole su snažno ohrabrivane da to čine.
One su naime, zakonski dužne razvijati unutrašnju politiku
održavanja i unapređivanja kvalitete. One moraju razvijati
svoje školske planove u kojima definiraju strategiju i metode
za unapređivanje kvalitete. Školski katalog, koji se redovito
mora izdavati, sadrži informacije o ciljevima škole, njenim
obrazovnim aktivnostima i o ostvarenim rezultatima. Novi Zakon
o superviziji (2002) nalaže da Inspektorat mora koristiti
podatke temeljene na školskom samovrednovanju kao polazište
za svoje supervizije. To praktički znači da kvalitetnije samovrednovanje
traži manje rigoroznu inspekciju. Upravo zbog tog uzajamnog
odnosa izemđu samovrednovanja i inspekcije, kao i zbog činjenice
da je osiguravanje kvalitete ključno područje inspekcijskog
rada, gotovo sve škole su započele proces samovrednovanja.
Ključni aspekt samovrednovanja određen je uspjehom učenika
na nacionalnim ispitima. Nacionalni institut za vrednovanje
školskih postignuca učenika osigurava podatke koji školama
omogućuju usporedbu s prošlogodišnjim rezultatima, kao i s
rezultatima srodnih škola. Inspektorat izdaje godišnje izvješće
(Annual Quality Card) za srednje škole koje sadrži rezultate
ispita.
Nacionalni rezultati koji prate status učitelja i njihovu
dobrobit su također dostupni javnosti.
Timovi inspektora koriste standarde temeljene na ograničenom
broju općih indikatora za zaključivanje o kvaliteti obrazovanja.
Ovi indikatori omogućuju školama razvoj vlastitih sustava
za unapređivanje kvalitete. Škole postupno sve više koriste
instrumente – upitnike za samoprocjenu. U Nizozemskoj postoji
više od 70 alternativnih instrumenata koji su dostupni školama.
I u Škotskoj
samovrednovanje škola nije zakonski obvezno. No škole su zakonski
dužne pripremati godišnji školski razvojni plan i izvješće
o izvršavanju plana i vlastitom napredovanju (Standards in
Scotland's Schools Act 2000). Postoji i jedinstveni priručnik
o tome kako provoditi samovrednovanje i od svih škola se očekuje
da se uključe u samovrednovanje i planiranje vlastitog razvoja.
Škole moraju redovito publicirati izvješća o vlastitim standardima
kvalitete. Nacionalni inspektorat (Her Majesty's Inspectorate
of Education - HMIE) pruža podršku školama u provođenju samovrednovanja
i daje uputstva kako pripremati vlastita izvješća.
Korištenje rezultata učenika na nacionalnim ispitima i u Škotskoj
služi kao temeljni kriterij za zaključivanje o kvaliteti škola.
Razvijen je međutim i vrlo precizan sustav od 33 indikatora
kvalitete koji se mogu sažeti pod sedam ključnih područja:
kurikulum; postignuća učenika; učenje i poučavanje; podrška
učenicima; školski etos; resursi; te rukovođenje sa osiguravanjem
kvalitete. Ovaj jedinstveni sustav indikatora kvalitete služe
školama za samoanalizu i samovrednovanje, a ujedno ih koristi
i školska inspekcija pri posjetama školama.
|
