Podizanje i ujednačavanje kvalitete obveznog obrazovanja u Hrvatskoj


Šifra projekta: 100-1001677-0883

Voditelj projekta: dr. sc. Nikola Pastuović, professor emeritus

Istraživači:
dr. sc. Petar Bezinović, viši znanstveni suradnik
dr. sc. Vlatka Domović, izvanredni profesor
dr. sc. Stjepan Staničić, izvanredni profesor
dr. sc. Boris Jokić, viši asistent

Znanstveni novaci:
Iva Košutić
Damir Rister
dr. sc. Zrinka Ristić Dedić

U društvu znanja i na znanju utemeljenom gospodarstvu glavni su nacionalni razvojni resursi kvalitetan ljudski i socijalni kapital. Kako je obrazovanje glavna komponenta kvalitete ljudskog kapitala glavni su prioriteti suvremenih nacionalnih obrazovnih politika unapređivanje kvalitete osnovnog obrazovanja jednakog za sve građane bez obzira na socijalni položaj i regionalnu pripadnost. S tim u vezi postavljaju se slijedeća glavna pitanja na koja se ovim istraživanjem želi odgovoriti.

1) Kako konceptualizirati i operacionalizirati kvalitetu osnovnog obveznog obrazovanja?
2) O kojim čimbenicima ovisi kvaliteta osnovnog obveznog obrazovanja?
3) Kakva je kvaliteta hrvatskog osnovnog obrazovanja u međunarodnoj perspektivi?
4) Koje su kritične točke ili "slaba mjesta" osnovnog obveznog obrazovanja u Republici Hrvatskoj?
5) Koje bi mjere trebalo poduzeti da bi se kvaliteta hrvatskog osnovnog obveznog obrazovanja unaprijedila?

Konceptualizacija kvalitete obrazovanja

Pregledane su i sistematizirane različite konceptualizacije kvalitete obrazovanja te je utvrđeno da postoje tri različita koncepta kvalitete obrazovanja što se razlikuju prema tome na koji dio sustava obrazovanja stavljaju težište; na ulaze i resurse, na transformacijske procese ili na izlaze i ishode iz sustava. Primjenom sustavskog pristupa kvaliteta obrazovanja je operacionalizirana pomoću kognitivnih i nekognitivnih ishoda, dok resursi i transformacijski procesi imaju status čimbenika kvalitete.

Definiran je odnos između koncepta "društva znanja" i kvalitete obrazovanja kao jednog od elementa društva znanja. Objašnjeno je zbog čega je kvaliteta obrazovanja nužan ali ne i dovoljan uvjet za uspostavu društva znanja. Analizirana je i interpretirana kvaliteta hrvatskog obveznog obrazovanja utvrđena međunarodnim komparativnim istraživanjem (PISA projekt 2006. i 2009.) i to: 1) u pogledu nacionalnog prosjeka u pojedinim pismenostima, 2) međuškolskih i unutarškolskih razlika s osobitim osvrtom na udio socioekonomskog i kulturnog kapitala obitelji u navedenim razlikama. Indicirani su glavni čimbenici zbog kojih su hrvatski nacionalni prosjeci u pojedinim pismenostima ispod prosjeka OECD zemalja i pridruženih zemalja partnera. Posebno su istraženi slijedeći čimbenici kvalitete obrazovnih i odgojnih ishoda: struktura sustava obveznog obrazovanja, koncept i praksa obrazovanja učitelja, osposobljenost školskog managementa te praksa samovrednovanja škola.

Struktura sustava obveznog obrazovanja i kvalitetea obrazovnih ishoda

Hrvatski obrazovni sustav postiže ispodprosječne rezultate u sve tri pismenosti mjerene PISA istraživanjem 2006. i 2009. godine. Problematizira se stajalište da je struktura obrazovnog sustava dobra i da će se njegove performance poboljšati uglavnom novim nacionalnim kurikulumom. Znatno osipanje učenika u višoj srednjoj školi misli se pak smanjiti produžavanjem obveznog školovanja na prva dva razreda višeg srednjeg obrazovanja unutar kojih bi se povećao udio općeobrazovnih sadržaja.

S tim u vezi testiraju se dvije strukturne promjene obveznog obrazovanja s obzirom na očekivane obrazovne ishode petnaestogodišnjaka. 1) Produžavanje osnovnog obveznog obrazovanja s 8 na 9 godina i 2) zadržavanje postojeće osmogodišnje osnovne škole (s moderniziranim kurikulumom) i produžavanje obveznog obrazovanja na srednje obrazovanje do stjecanja prve kvalitfikacije. Navedene varijante strukturne reforma evaluirane su primjenom onih spoznaja obrazovnih znanosti (obrazovne psihologije i sociologije) relevantnih za objašnjenje individualnih i grupnih razlika u obrazovnim ishodima te sekundarnom analizom podataka dobivenih PISA istraživanjem 2006. i 2009. godine u kojima je sudjelovala i Hrvatska kao zemlja partner. Utvrđeno je da je bolje ono rješenje koje odgađa horizontalnu diferencijaciju učenika sa 14. na 15. godinu, što zahtijeva određeni kapacitet sustava za takvu promjenu (preprogramiranje i reorganizacija srednjeg obrazovanja također je veoma zahtjevna). Pri ranijoj diferencijaciji (nakon 14. godine) veća je povezanost između socioekonomskog statusa obitelji i školskog postignuća što je suboptimalno sa stajališta razvoja potencijala učenika iz obitelji nižeg ekonomskog, socijalnog i kulturnog statusa, a ujedno otežava ujednačavanje kvalitete osnovnog obrazovanja u RH, odnosno otežava smanjenje međuškolskih i međuregionalnih razlika u kvaliteti obrazovnih ishoda.

Obrazovanje učitelja

U dijelu projekta koji se odnosi na obrazovanje učitelja razredne i predmetne nastave provedena je analiza sustava obrazovanja učitelja u europskim zemljama, te su utvrđeni generalni trendovi u inicijalnom obrazovanju i trajnom profesionalnom razvoju (stručnom usavršavanju) učitelja i nastavnika. Analizirani su kurikulumi učiteljskog obrazovanja na učiteljskim fakultetima u Hrvatskoj. Na osnovi utvrđenih europskih trendova i stanja sustava obrazovanja učitelja i nastavnika u Hrvatskoj utvrđena su određena odstupanja. Analizirane su teorije i konceptualizacije profesionalnog identiteta učitelja i nastavnika. U tijeku je izrada prijedloga za optimiranje sustava trajnog profesionalnog razvoja učitelja.

Školski management

Razrađen je model osposobljavanja ravnatelja prije preuzimanja ravnateljske uloge. Analizirani su kompetencijski standardi ravnatelja (kompetencijski profil ravnatelja) u razvijenim zemljama s obzirom na različite stilove školskog menadžmenta (osobito transformacijsko i distribuirano/dijeljeno vodstvo) kao i mogućnosti njihove primjene u našem školskom sustavu. Konceptualizirana je razvojna djelatnost ravnatelja i stručnih suradnika. Polazeći od preporuka OECD-a temeljenih na međunarodnom istraživanju školskog menadžmenta (Improving School Leadership: Policy and Practice. Paris: OECD, 2008.) istraženo je u kojoj je mjeri naša praksa vođenja škola s tim preporukama usklađena te koje mjere treba poduzeti da se ona unaprijedi s naglaskom na: redefiniranje uloge i odgovornosti školskog menadžmenta, analizi utjecaja vodstva škola na postignuća učenika, odnosno obrazovnih ishoda te na osposobljavanju ravnatelja za učinkovito vođenje škola.

Samovrednovanje škola

Razrađen je koncept samovrednovanja škola kao čimbenika kvalitete obrazovanja. Provedena je analiza procesa samovrednovanja na uzorku osnovnih škola iz svih dijelova Hrvatske. Utvrđeni su problemi pri uvođenju samovrednovanja te o čemu ovise razlike u kapacitetima škola za samoanalizu, razvojno planiranje i provedbu transformacijskih procesa. Na osnovu toga razrađen je poboljšani pristup za uvođenje samovrednovanja u škole radi unaprjeđivanja kvalitete procesa o kojima ovisi kvaliteta obrazovnih ishoda.

Istraživači su samo tijekom 2009. godine objavili: 8 radova, 15 poglavlja u knjigama, uredili 2 knjige i izradili 2 elaborata za potrebe Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa.

Istraživači na projektu tijekom 2009. godine aktivno su sudjelovali na 18 domaćih i međunarodnih skupova.

POPIS PUBLIKACIJA